|
|
| O KNJIZI |
|
 |
Daisetz Teitaro Suzuki
KRŠĆANSKI I BUDDHISTIČKI MISTICIZAM
Cijena: 75,00 kn
Format: 20.00
ISBN: 978-953-99997-8-8
Broj stranica: 228
Uvez: meki
Godina izdanja: 2007.
Preveo: Robert Mandić
|
Zasluga da je Zapad upoznao zen-budizam, te postao svjestan veličine njegove duhovne baštine, gotovo je u cijelosti zasluga Daisetza Teitaroa Suzukija (1870.-1966.). Zahvaljujući svojoj dugovječnosti, oko sedam desetljeća svoga života posvetio je tome da protumači duh dalekoistočne religiozne misli.
Pišući ovu knjigu namjera mu je bila povući paralele između izvjesnih aspekata kršćanske i buddhističke tradicije, pokazujući da ta dva učenja po svojem duhu nisu, kako se to često zamišlja, bitno različita. Iscrpna bi studija bila izuzetno opsežna, i za ono što je htio podcrtati nije bilo razloga toliko sustavno se poduhvatiti te teme.
Tako je nastala zbirka eseja čiji je cilj bio dokazati osnovnu tezu – uvidi ovih škola misticizma razlikuju se izborom riječi, načinom njihovog korištenja, štoviše čak i filozofskim koncepcijama, te teološkim definicijama, ali ih je svejedno prožima istovjetno iskustvo jedinstva s neiskazivom Takovošću koja je Bog. Pritom se uopće ne treba čuditi da je kršćanski mistik, kojeg je odabrao u tu svrhu bio Majstor Eckhart, budući su njegove misli jako bliske onima zena, zbog ćega ih smještamo u istu skupinu velikih škola misticizma.
|
| CITATI |
Vjerska se svjesnost razvija nailaskom na mrežu velikih protuslovlja gdje struji ljudskim životom. Kada ta svjesnost dosegne sebe osjećamo se kao da je naše biće na granici potpunog kolapsa. Ne možemo povratiti osjećaj sigurnosti sve dok se ne uhvatimo za nešto što nadilazi te suprotnosti.
Kakva god protuslovlja doživjeli, neće nam smetati ako nismo filozofi, jer nismo svi stvoreni baviti se nekom vrstom razmišljanja. Svejedno, ona u većini slučajeva sebe dokazuju na polju volje. Kada smo tamo potvrđeni, pitanje se doživljava oštrije, poput probadanja strijele. Ako je volja za moć izložena nekoj vrsti neprestane prijetnje, naprosto moramo razmisliti o životu.
Potom “Što je značenje života?” ne zahtijeva apstraktno rješenje, već dolazi do jednog koji je konkretan osobni izazov. Rješenje mora proizići iz iskustva. Napuštamo sve suprotnosti koje se javljaju na misaonom planu, jer moramo osjećati praktično zadovoljstvo životom.
Japanska riječ kono-mama je najadekvatniji izraz za ovo stanje duhovnog zadovoljstva. Kono-mama je jestvost stvari. Bog je jestvost na svoj način, cvijeće cvjeta na način svoje jestvosti, ptice lete putem svoje jestvosti – sve je to savršeno u svojoj jestvosti.
*
Eckhart je na vlastiti način komentirao sve ove ideje koje možda smatramo isključivo shin učenjem:
Ako patite zbog Boga i samo zbog Boga, ta patnja ne pozljeđuje i nije teška za podnošenje, jer Bog uklanja teret. Ako bi mi na vrat bilo položeno sto kila i potom ih netko drugi prebacio na svoj, isto mi je bilo sto ili jedna. Ne bi mi bilo teško, niti bi me pozlijedilo. Da skratim priču, čovjekove patnje kroz Boga i zbog Boga jedinog učinjene su prijatnim i lakim.
To [volja] je savršeno i pravilno kad nema posebne povezanosti, kad je oslobođeno sebe, te kada je pretvoreno i prilagođeno Božjoj volji. Uistinu, što je volja tome sličnija, savršenija je i istinitija. S takvom voljom je sve moguće – ljubav ili bilo što drugo.
Pretpostavimo, ipak da sva takva [iskustva] uistinu stižu od ljubavi, ni tada ne bi bilo najbolje. Moramo prevladati zabavljenost ushitima zbog te bolje ljubavi, i kroz ljubavno služenje postići ono što ljudi najviše trebaju – duhovno, društveno ili psihički. Kao što često tvrdim, ako je osoba u tako ushićenom stanju poput sv. Pavla nekoć, i zna bolesnika koji žudi za tanjurom juhe, bilo bi bolje da se vrati iz zanosa zbog ljubavi i posluži onoga u nuždi.
|
|